Lekovi se izdaju na osnovu recepta. Bez recepta mogu se izdavati samo gotovi lekovi za koje je tako određeno u odobrenju za puštanje u prodaju.
Da bi lek koji ti je propisao tvoj izabrani lekar dobio besplatno, odnosno uz plaćanje participacije, a ne pune cene, u principu treba da odeš u državnu apotekarsku ustanovu. Ako odeš u privatnu apoteku, gotovo uvek će ti naplatiti lek u punoj ceni, iako imaš uredno popunjen recept. Postoji tek mali broj privatnih apoteka koje su sklopile ugovor sa RFZO i koje izdaju lekove sa pozitivne liste kao i državne apoteke.
Pre izdavanja leka, apotekar bi na recept trebalo da stavi štambilj apoteke, datum izdavanja leka, cenu leka i svoj potpis. Ukoliko apoteka izdaje na recept lek koji se plaća, apotekar je dužan da na poleđini recepta overi izdavanje leka svojim pečatom i upiše datum izdavanja.
Gotovi i „magistralni” lekovi
Gotovi lekovi proizvode se u fabrici i oni se mogu izdati samo u originalnom pakovanju. Osim gotovih postoje i takozvani magistralni lekovi koji se pripremaju u samoj apoteci.
Ukoliko lekar propiše magistralni lek, on na receptu mora da napiše tačan sastav tog leka. Ako to ne učini, apotekar je dužan da sačini lek po uobičajenoj recepturi, te da njegov sastav napiše na pakovanju.
Ako apoteka nema propisani lek
Apotekar mora da ti izda tačno onaj lek koji je propisan receptom. Ako nema propisani lek, apotekar može, uz odgovarajuće objašnjenje, da ti izda lek istog sastava, ali drugog imena. To, međutim, može da uradi jedino ako ti na to pristaneš. Inače, svaka zamena leka obavezno mora da se napiše u receptu.
Apotekar ne sme bez dogovora s lekarom koji ti je propisao lek da ti umesto tog leka izda medikament sličnog, ali ne istog sastava.
Ako je recept neispravan
Takođe, apotekar ne sme uopšte da izda lek na neispravan recept (recept koji nije jasan, ili uputstvo o upotrebi na njemu nije potpuno, ili nedostaju potrebne oznake, i slično). Ako je recept neispravan, apotekar mora da upozori na to lekara koji ga je izdao. On to mora da učini na takav način, kaže propis, da kod pacijenta ne izazove sumnju u ispravnost rada lekara ili apotekara.
Ako iz bilo kog razloga ne može da se sporazume sa lekarom, apotekar će nejasan recept, uz potrebno objašnjenje, da vrati lekaru.
Ostale sporne situacije
Ukoliko je propisana doza veća od maksimalnih dozvoljenih, ali bez odgovarajućih oznaka na receptu, apotekar može da izda lek samo u srednjoj terapeutskoj dozi. Ispravke će, međutim, napisati na receptu i o svemu obavestiti lekara.
Ako pri propisivanju leka koji postoji u različitim oblicima, veličinama ili jačinama, lekar ne napiše precizno u receptu šta je od toga potrebno, apotekar mora da pokuša da se s njim sporazume. Ukoliko to nije moguće, apotekar će, imajući u vidu uputstvo o njegovoj upotrebi, da izda lek u najpogodnijem obliku i to najmanje jačine i u najmanjem pakovanju, i na recept će upisati šta je izdao.
Kome da se obratiš ako imaš problem?
Ukoliko dođe do spornih situacija, ili misliš da sa lekom koji si dobio nešto nije u redu, možeš da se obratiš inspekciji za lekove i medicinska sredstva.
Ne gutaj lekove sa crvenim nalepnicama!
Na pakovanje leka se obavezno stavlja „signatura”, to jest nalepnica ili poseban prostor gde moraju biti odštampani naziv, mesto i adresa zdravstvene ustanove koja je izdala lek.
Lekovi namenjeni za unutrašnju upotrebu moraju da imaju signaturu bele boje, a lekovi namenjeni za spoljnu upotrebu signaturu crvene boje sa naznakom „za spoljnu upotrebu”.
Ako lek koji se izdaje za spoljašnju upotrebu sadrži otrovne materije, ovlašćeno lice je dužno da to na signaturi naznači posebnom naznakom „otrov”.
U apoteci
Lekovi se izdaju na osnovu recepta. Bez recepta mogu se izdavati samo gotovi lekovi za koje je tako određeno u odobrenju za puštanje u prodaju.
Da bi lek koji ti je propisao tvoj izabrani lekar dobio besplatno, odnosno uz plaćanje participacije, a ne pune cene, u principu treba da odeš u državnu apotekarsku ustanovu. Ako odeš u privatnu apoteku, gotovo uvek će ti naplatiti lek u punoj ceni, iako imaš uredno popunjen recept. Postoji tek mali broj privatnih apoteka koje su sklopile ugovor sa RFZO i koje izdaju lekove sa pozitivne liste kao i državne apoteke.
Pre izdavanja leka, apotekar bi na recept trebalo da stavi štambilj apoteke, datum izdavanja leka, cenu leka i svoj potpis. Ukoliko apoteka izdaje na recept lek koji se plaća, apotekar je dužan da na poleđini recepta overi izdavanje leka svojim pečatom i upiše datum izdavanja.
Gotovi i „magistralni” lekovi
Gotovi lekovi proizvode se u fabrici i oni se mogu izdati samo u originalnom pakovanju. Osim gotovih postoje i takozvani magistralni lekovi koji se pripremaju u samoj apoteci.
Ukoliko lekar propiše magistralni lek, on na receptu mora da napiše tačan sastav tog leka. Ako to ne učini, apotekar je dužan da sačini lek po uobičajenoj recepturi, te da njegov sastav napiše na pakovanju.
Ako apoteka nema propisani lek
Apotekar mora da ti izda tačno onaj lek koji je propisan receptom. Ako nema propisani lek, apotekar može, uz odgovarajuće objašnjenje, da ti izda lek istog sastava, ali drugog imena. To, međutim, može da uradi jedino ako ti na to pristaneš. Inače, svaka zamena leka obavezno mora da se napiše u receptu.
Apotekar ne sme bez dogovora s lekarom koji ti je propisao lek da ti umesto tog leka izda medikament sličnog, ali ne istog sastava.
Ako je recept neispravan
Takođe, apotekar ne sme uopšte da izda lek na neispravan recept (recept koji nije jasan, ili uputstvo o upotrebi na njemu nije potpuno, ili nedostaju potrebne oznake, i slično). Ako je recept neispravan, apotekar mora da upozori na to lekara koji ga je izdao. On to mora da učini na takav način, kaže propis, da kod pacijenta ne izazove sumnju u ispravnost rada lekara ili apotekara.
Ako iz bilo kog razloga ne može da se sporazume sa lekarom, apotekar će nejasan recept, uz potrebno objašnjenje, da vrati lekaru.
Ostale sporne situacije
Ukoliko je propisana doza veća od maksimalnih dozvoljenih, ali bez odgovarajućih oznaka na receptu, apotekar može da izda lek samo u srednjoj terapeutskoj dozi. Ispravke će, međutim, napisati na receptu i o svemu obavestiti lekara.
Ako pri propisivanju leka koji postoji u različitim oblicima, veličinama ili jačinama, lekar ne napiše precizno u receptu šta je od toga potrebno, apotekar mora da pokuša da se s njim sporazume. Ukoliko to nije moguće, apotekar će, imajući u vidu uputstvo o njegovoj upotrebi, da izda lek u najpogodnijem obliku i to najmanje jačine i u najmanjem pakovanju, i na recept će upisati šta je izdao.
Kome da se obratiš ako imaš problem?
Ukoliko dođe do spornih situacija, ili misliš da sa lekom koji si dobio nešto nije u redu, možeš da se obratiš inspekciji za lekove i medicinska sredstva.
Ne gutaj lekove sa crvenim nalepnicama!
Na pakovanje leka se obavezno stavlja „signatura”, to jest nalepnica ili poseban prostor gde moraju biti odštampani naziv, mesto i adresa zdravstvene ustanove koja je izdala lek.
Lekovi namenjeni za unutrašnju upotrebu moraju da imaju signaturu bele boje, a lekovi namenjeni za spoljnu upotrebu signaturu crvene boje sa naznakom „za spoljnu upotrebu”.
Ako lek koji se izdaje za spoljašnju upotrebu sadrži otrovne materije, ovlašćeno lice je dužno da to na signaturi naznači posebnom naznakom „otrov”.
Oceni članak!