Korupcija u zdravstvu najčešće se javlja kao primanje novca ili poklona od pacijenata, kao povezanost između medicinskih radnika zaposlenih u državnim ustanovama i njihovih kolega u privatnoj praksi (slanje privatniku), ili kao sprega farmaceutske industrije i lekara (promovisanje lekova određene farmaceutske kompanije u zamenu za neku korist).
U svakom od ovih slučajeva reč je ili o krivičnim delima davanja i primanja mita ili o zloupotrebi službenog položaja (kada lekar zloupotrebi neko svoje ovlašćenje, na primer, otvori ti bolovanje iako nisi bolestan, stavi te na više mesto na listi čekanja nego što ti pripada), a ponekad i o oba ova krivična dela istovremeno.
Kažnjivo je i davanje mita i posredovanje u podmićivanju. U nekim slučajevima korupcije, pored podmićivanja i zloupotrebe položaja, može biti izvršeno još neko krivično delo (prevara, ubistvo…).
Iako je korupciju često teško dokazati, postoje mehanizmi koje možeš da pokreneš kako bi se zaštitio.
Traženje i primanje mita od pacijenata
Svaki put kada medicinski radnik dobije od pacijenta nekakvu korist za nešto što je uradio ili nije uradio na svom poslu, on čini krivično delo primanja mita. Svejedno je da li je nešto tražio od pacijenta ili ne, nije važno da li se to dogodilo pre ili posle obavljene usluge, ne menja situaciju ni to da li je dobio mito za nešto što je morao da učini ili za nešto što nije smeo. Sve ove okolnosti utiču samo na visinu kazne. Samo ukoliko za dobro i zakonito obavljen posao dobije simboličan poklon male vrednosti, neće biti pozvan na odgovornost.
I kada je samo zatražio mito, a nije ga dobio, zdravstveni radnik odgovaraće za isto ovo krivično delo. Korumpirani lekari najčešće izbegavaju da sami zatraže mito, već ili imaju posrednika koji će to učiniti umesto njih (onaj ko je od tebe uzeo kovertu s novcem pa je potom predao lekaru odgovoran je isto kao i taj lekar), ili odlažu neophodnu operaciju odnosno pregled u nedogled, sve dok se pacijent sam ne seti da ponudi mito.
Mito se najčešće daje u novcu, ali nije retko ni podmićivanje u vidu poklona i drugih vrsta koristi: ti meni završi posao, a ja ću tebi da zaposlim ćerku, sredim građevinsku dozvolu ili omalterišem i okrečim kuhinju.
Zatvorska kazna preti i onome ko daje ili nudi mito.
Trgovina uticajem
I kad ti neko „preko veze“ omogućava da dođeš do korumpiranog zdravstvenog radnika („imam ja kolegu koji sastavlja liste čekanja, daj 500 evra pa da će on da te progura na vrh liste“), to je, takođe, krivično delo. Ova vrsta korupcije naziva se „trgovina uticajem“.
Slanje pacijenata privatniku
Dešava se da se pacijenti bespotrebno upućuju privatniku na preglede, laboratorijske analize i slično. Kao najčešće razloge za to korumpirani lekar navešće: „to se kod nas ne radi“, ili „da bi došao na red, moraćeš da čekaš dva-tri meseca“. Zatim te obično usmeno posavetuje gde bi trebalo da odeš ili ti da vizitkartu neke privatne klinike ili laboratorije. Naravno, svaki odlazak privatniku se plaća, a državni lekar dobija neku protivuslugu za „dobacivanje mušterija“.
To ne znači da je svaki lekar koji ti preporuči da odeš u privatnu ordinaciju korumpiran. Slučaj može zaista da bude hitan, a čekanje u državnoj ustanovi da se otegne.
Sprega zdravstvenih radnika i farmaceutske industrije
Ovde je reč o pojavi da lekari preporučuju proizvode neke farmaceutske firme i propisuju pacijentima uvek baš njene lekove i preparate, a dotična farmaceutska kompanija daje im zauzvrat nekakvu naknadu.
Obično se dešava da pacijentima kojima je za lečenje potreban neki lek koji se ne dobija na recept, korumpirani lekari usmeno preporuče ili na ceduljici napišu naziv preparata „koji je najbolji za to“.
Postoji još jedan, verovatno najmonstruozniji oblik korupcije: kada lekar propisuje veće doze lekova nego što je potrebno, ili ih propisuje duže nego što je potrebno, kako bi farmaceutska kompanija s kojom je u dogovoru zaradila više novca. Ovde je već, pored primanja i davanja mita, reč i o krivičnom delu nesavesnog lečenja.
Lekari od promotera lekova mogu da prime samo simbolične poklone koji nemaju veću vrednost — olovke, kalendare, notese. Sve više od toga dužni su da odbiju i da o incidentu pismeno obaveste svog šefa.
Šta kažu etički kodeksi?
Etički kodeks Lekarske komore zabranjuje lekarima da zahtevaju ili primaju ma kakve nagrade osim plate, honorara ili drugih zakonitih ličnih primanja, a kodeks medicinskih sestara i tehničara propisuje da oni moraju da odbiju svaki poklon ili uslugu koja bi se mogla protumačiti kao pokušaj sticanja ličnih povlastica ili koristi.
Bez obzira na to da li s proizvođačima lekova koje preporučuju zaista imaju nekakav dogovor ili ne, zdravstveni radnici koji to rade krše etičke kodekse. „Lekar ne sme da prima poklone ili druga dobra za propagiranje farmaceutskih, kozmetičarskih i drugih proizvoda, a mora i da izbegava nepotrebne preglede i lečenje bez obzira na to ko snosi troškove lečenja za bolesnika“, stoji u lekarskom kodeksu.
Oblici korupcije u zdravstvu
Korupcija u zdravstvu najčešće se javlja kao primanje novca ili poklona od pacijenata, kao povezanost između medicinskih radnika zaposlenih u državnim ustanovama i njihovih kolega u privatnoj praksi (slanje privatniku), ili kao sprega farmaceutske industrije i lekara (promovisanje lekova određene farmaceutske kompanije u zamenu za neku korist).
U svakom od ovih slučajeva reč je ili o krivičnim delima davanja i primanja mita ili o zloupotrebi službenog položaja (kada lekar zloupotrebi neko svoje ovlašćenje, na primer, otvori ti bolovanje iako nisi bolestan, stavi te na više mesto na listi čekanja nego što ti pripada), a ponekad i o oba ova krivična dela istovremeno.
Kažnjivo je i davanje mita i posredovanje u podmićivanju. U nekim slučajevima korupcije, pored podmićivanja i zloupotrebe položaja, može biti izvršeno još neko krivično delo (prevara, ubistvo…).
Korupcija je zabranjena i etičkim kodeksima zdravstvenih radnika, pa korumpirani medicinar može privremeno ostati bez dozvole za rad.
Iako je korupciju često teško dokazati, postoje mehanizmi koje možeš da pokreneš kako bi se zaštitio.
Traženje i primanje mita od pacijenata
Svaki put kada medicinski radnik dobije od pacijenta nekakvu korist za nešto što je uradio ili nije uradio na svom poslu, on čini krivično delo primanja mita. Svejedno je da li je nešto tražio od pacijenta ili ne, nije važno da li se to dogodilo pre ili posle obavljene usluge, ne menja situaciju ni to da li je dobio mito za nešto što je morao da učini ili za nešto što nije smeo. Sve ove okolnosti utiču samo na visinu kazne. Samo ukoliko za dobro i zakonito obavljen posao dobije simboličan poklon male vrednosti, neće biti pozvan na odgovornost.
I kada je samo zatražio mito, a nije ga dobio, zdravstveni radnik odgovaraće za isto ovo krivično delo. Korumpirani lekari najčešće izbegavaju da sami zatraže mito, već ili imaju posrednika koji će to učiniti umesto njih (onaj ko je od tebe uzeo kovertu s novcem pa je potom predao lekaru odgovoran je isto kao i taj lekar), ili odlažu neophodnu operaciju odnosno pregled u nedogled, sve dok se pacijent sam ne seti da ponudi mito.
Mito se najčešće daje u novcu, ali nije retko ni podmićivanje u vidu poklona i drugih vrsta koristi: ti meni završi posao, a ja ću tebi da zaposlim ćerku, sredim građevinsku dozvolu ili omalterišem i okrečim kuhinju.
Zatvorska kazna preti i onome ko daje ili nudi mito.
Trgovina uticajem
I kad ti neko „preko veze“ omogućava da dođeš do korumpiranog zdravstvenog radnika („imam ja kolegu koji sastavlja liste čekanja, daj 500 evra pa da će on da te progura na vrh liste“), to je, takođe, krivično delo. Ova vrsta korupcije naziva se „trgovina uticajem“.
Slanje pacijenata privatniku
Dešava se da se pacijenti bespotrebno upućuju privatniku na preglede, laboratorijske analize i slično. Kao najčešće razloge za to korumpirani lekar navešće: „to se kod nas ne radi“, ili „da bi došao na red, moraćeš da čekaš dva-tri meseca“. Zatim te obično usmeno posavetuje gde bi trebalo da odeš ili ti da vizitkartu neke privatne klinike ili laboratorije. Naravno, svaki odlazak privatniku se plaća, a državni lekar dobija neku protivuslugu za „dobacivanje mušterija“.
To ne znači da je svaki lekar koji ti preporuči da odeš u privatnu ordinaciju korumpiran. Slučaj može zaista da bude hitan, a čekanje u državnoj ustanovi da se otegne.
Sprega zdravstvenih radnika i farmaceutske industrije
Ovde je reč o pojavi da lekari preporučuju proizvode neke farmaceutske firme i propisuju pacijentima uvek baš njene lekove i preparate, a dotična farmaceutska kompanija daje im zauzvrat nekakvu naknadu.
Obično se dešava da pacijentima kojima je za lečenje potreban neki lek koji se ne dobija na recept, korumpirani lekari usmeno preporuče ili na ceduljici napišu naziv preparata „koji je najbolji za to“.
Postoji još jedan, verovatno najmonstruozniji oblik korupcije: kada lekar propisuje veće doze lekova nego što je potrebno, ili ih propisuje duže nego što je potrebno, kako bi farmaceutska kompanija s kojom je u dogovoru zaradila više novca. Ovde je već, pored primanja i davanja mita, reč i o krivičnom delu nesavesnog lečenja.
Lekari od promotera lekova mogu da prime samo simbolične poklone koji nemaju veću vrednost — olovke, kalendare, notese. Sve više od toga dužni su da odbiju i da o incidentu pismeno obaveste svog šefa.
Šta kažu etički kodeksi?
Etički kodeks Lekarske komore zabranjuje lekarima da zahtevaju ili primaju ma kakve nagrade osim plate, honorara ili drugih zakonitih ličnih primanja, a kodeks medicinskih sestara i tehničara propisuje da oni moraju da odbiju svaki poklon ili uslugu koja bi se mogla protumačiti kao pokušaj sticanja ličnih povlastica ili koristi.
Bez obzira na to da li s proizvođačima lekova koje preporučuju zaista imaju nekakav dogovor ili ne, zdravstveni radnici koji to rade krše etičke kodekse. „Lekar ne sme da prima poklone ili druga dobra za propagiranje farmaceutskih, kozmetičarskih i drugih proizvoda, a mora i da izbegava nepotrebne preglede i lečenje bez obzira na to ko snosi troškove lečenja za bolesnika“, stoji u lekarskom kodeksu.
Oceni članak!