Ako utvrdi da u nekom preduzeću nešto nije po zakonu, država, oličena u inspektoru rada, deluje na dva načina: prvo, narediće otklanjanje uočenih nepravilnosti, i drugo – kazniće poslodavca naplatom kazne na licu mesta ili će podneti prekršajnu ili krivičnu prijavu, već u zavisnosti od vrste i težine počinjenog prestupa.
Inspektori rada dužni su da obaveste odgovarajuće državne organe o svim nepravilnostima u radu određenog preduzeća za koje oni sami nisu nadležni.
Otklanjanje nepravilnosti
Praktično, „nepravilnost“ može da se odnosi na svako stanje, situaciju, postupanje ili nepostupanje poslodavca koje predstavlja kršenje zakona – od nesprovođenja, ili nepotpunog sprovođenja mera bezbednosti i zaštite na radu, preko neprijavljivanja radnika (rad na crno), do uskraćivanja odmora ili zarade zaposlenima.
Kada inspektor uoči takvu nepravilnost, dužan je da pismeno naredi poslodavcu da je otkloni, odnosno da takvo stanje izmeni. Ovaj za to ima rok od tačno 15 dana, a, nakon što ispuni svoju obavezu, mora da o tome pismeno obavesti inspekciju. Kada je reč o bezbednosti na radu, poslodavac mora da, u roku od osam dana od isteka roka koji mu je dat, izvesti inspekciju da li otklonio nedostatke.
Kazna na licu mesta
Inspektori mogu da na licu mesta naplate kaznu iznosa do 20.000 dinara, i to samo ako uoče neki od sledećih prestupa:
propuštanje ili odbijanje da se zaštiti radnik koji je pokrenuo postupak za zaštitu od mobinga.
U većini slučajeva, prekršajna prijava je praktično jedino oružje inspektora u borbi protiv zlih poslodavaca – nažalost, ne uvek efikasno. Iako zakon propisuje kazne od 400.000 do milion dinara, statistika inspekcije rada kaže prekršajne sudije izriču ovako visoke penale tek svakom osmom poslodavcu; u ostalim slučajevima, kazne su daleko ispod zakonskog minimuma (na primer, 5.000 ili 10.000 dinara za prekršaj za koji zakon kaže da “vredi” 800.000 do milion dinara), ili se postupci toliko odugovlače da prijave na kraju bivaju odbačene zbog zastarevanja.
Ako postoje indicije da je u firmi izvršeno neko krivično delo, inspektor je ovlašćen i obavezan da podnese krivičnu prijavu nadležnim organima.
Druge mere
Pored svega nabrojanog, inspektorima su na raspolaganju još dve specifične mere:
privremena mera zabrane rada izriče se kada inspektor proceni da bi nastavak rada na određenom radnom mestu ugrozio zdravlje ili bezbednost radnika. Mera će trajati dok god poslodavac ne učini šta je potrebno da ti rizici budu svedeni na zakonski prihvatljiv nivo.
privremena mera vraćanja zaposlenog na radno mesto izriče se u slučajevima kada je radnik dobio nezakonit otkaz, a potom je protiv poslodavca tim povodom pokrenuo sudski postupak. Ovom merom inspektor naređuje poslodavcu da vrati radnika na posao do okončanja suđenja.
Šta posle inspekcije?
Ako nijedna od ovih mera ne reši tvoj problem, zaštitu svojih prava moraćeš da potražiš na sudu. Tada, biće korisno ako si se prvo obratila inspekciji rada, jer njihovi nalazi, zaključci, rešenja i nalozi mogu poslužiti kao čvrsti dokazi u sudskom postupku.
Ishod postupka inspekcije rada
Ako utvrdi da u nekom preduzeću nešto nije po zakonu, država, oličena u inspektoru rada, deluje na dva načina: prvo, narediće otklanjanje uočenih nepravilnosti, i drugo – kazniće poslodavca naplatom kazne na licu mesta ili će podneti prekršajnu ili krivičnu prijavu, već u zavisnosti od vrste i težine počinjenog prestupa.
Inspektori rada dužni su da obaveste odgovarajuće državne organe o svim nepravilnostima u radu određenog preduzeća za koje oni sami nisu nadležni.
Otklanjanje nepravilnosti
Praktično, „nepravilnost“ može da se odnosi na svako stanje, situaciju, postupanje ili nepostupanje poslodavca koje predstavlja kršenje zakona – od nesprovođenja, ili nepotpunog sprovođenja mera bezbednosti i zaštite na radu, preko neprijavljivanja radnika (rad na crno), do uskraćivanja odmora ili zarade zaposlenima.
Kada inspektor uoči takvu nepravilnost, dužan je da pismeno naredi poslodavcu da je otkloni, odnosno da takvo stanje izmeni. Ovaj za to ima rok od tačno 15 dana, a, nakon što ispuni svoju obavezu, mora da o tome pismeno obavesti inspekciju. Kada je reč o bezbednosti na radu, poslodavac mora da, u roku od osam dana od isteka roka koji mu je dat, izvesti inspekciju da li otklonio nedostatke.
Kazna na licu mesta
Inspektori mogu da na licu mesta naplate kaznu iznosa do 20.000 dinara, i to samo ako uoče neki od sledećih prestupa:
Prekršajna i krivična prijava
Inspektor rada napisaće prekršajnu prijavu poslodavcu koji je odgovoran za neki od sledećih prekršaja:
U većini slučajeva, prekršajna prijava je praktično jedino oružje inspektora u borbi protiv zlih poslodavaca – nažalost, ne uvek efikasno. Iako zakon propisuje kazne od 400.000 do milion dinara, statistika inspekcije rada kaže prekršajne sudije izriču ovako visoke penale tek svakom osmom poslodavcu; u ostalim slučajevima, kazne su daleko ispod zakonskog minimuma (na primer, 5.000 ili 10.000 dinara za prekršaj za koji zakon kaže da “vredi” 800.000 do milion dinara), ili se postupci toliko odugovlače da prijave na kraju bivaju odbačene zbog zastarevanja.
Ako postoje indicije da je u firmi izvršeno neko krivično delo, inspektor je ovlašćen i obavezan da podnese krivičnu prijavu nadležnim organima.
Druge mere
Pored svega nabrojanog, inspektorima su na raspolaganju još dve specifične mere:
Šta posle inspekcije?
Ako nijedna od ovih mera ne reši tvoj problem, zaštitu svojih prava moraćeš da potražiš na sudu. Tada, biće korisno ako si se prvo obratila inspekciji rada, jer njihovi nalazi, zaključci, rešenja i nalozi mogu poslužiti kao čvrsti dokazi u sudskom postupku.
Oceni članak!