Praksa je pokazala da u velikom broju slučajeva bračni partner pokreće razvod po tužbi iako njegov odnos sa drugim partnerom nije apsolutno nepopravljiv. Iz tog razloga, zakon predviđa poseban „mini postupak” mirenja i nagodbe. Ovaj postupak vrši se na samom početku postupka za razvod braka, a u njemu sud (ili, najčešće, Centar za socijalni rad, a po nalogu suda) posreduje između supružnika, sa ciljem da ih pomiri, ili da im barem pomogne da postignu dogovor oko dece, izdržavanja i imovine.
Nije obavezno!
Obe strane mogu unapred da odustanu od mirenja i nagodbe – tužilac već u samoj tužbi za razvod, a tuženi na prvom ročištu na sudu. Ako to ne učine, od posredovanja mogu da odustanu i kasnije, tokom postupka mirenja i nagodbe. Čak i ako je nagodba postignuta, svaki supružnik ima pravo da povuče svoj pristanak do poslednjeg trenutka – a to je trenutak u kom presuda kojom sud konstatuje nagodbu postane pravnosnažna.
Mirenje
Cilj mirenja jeste da se obezbedi opstanak braka. Postupak se odvija kroz razgovore kojima, pored supružnika, prisustvuje sudija ili stručnjak Centra za socijalni rad; prisustvo advokata nije dozvoljeno.
Mirenje može da traje najduže dva meseca od dostavljanja tužbe sudu. Ako se u tom roku supružnici pomire, postupak razvoda se obustavlja.
Nagodba
Ako supružnici ne žele da se pomire, sud će pokrenuti drugu fazu posredovanja – nagodbu – kako bi im pomogao da se dogovore oko tri ključna pitanja: deca, izdržavanje, imovina.
Nagodbu čini serija razgovora u kojoj sud ili stručnjaci Centra za socijalni rad posreduju između supružnika. Za razliku od postupka mirenja, u ovom slučaju na razgovore se pozivaju i njihovi advokati.
Postupak nagodbe traje najviše dva meseca. Ako supružnici uspeju da se nagode, sud će to konstatovati pravnosnažnom presudom, čime se cela stvar završava; ako ne ostvare nagodbu, sud diže ruke od posredovanja i zakazuje suđenje.
Mirenje i nagodba
Praksa je pokazala da u velikom broju slučajeva bračni partner pokreće razvod po tužbi iako njegov odnos sa drugim partnerom nije apsolutno nepopravljiv. Iz tog razloga, zakon predviđa poseban „mini postupak” mirenja i nagodbe. Ovaj postupak vrši se na samom početku postupka za razvod braka, a u njemu sud (ili, najčešće, Centar za socijalni rad, a po nalogu suda) posreduje između supružnika, sa ciljem da ih pomiri, ili da im barem pomogne da postignu dogovor oko dece, izdržavanja i imovine.
Nije obavezno!
Obe strane mogu unapred da odustanu od mirenja i nagodbe – tužilac već u samoj tužbi za razvod, a tuženi na prvom ročištu na sudu. Ako to ne učine, od posredovanja mogu da odustanu i kasnije, tokom postupka mirenja i nagodbe. Čak i ako je nagodba postignuta, svaki supružnik ima pravo da povuče svoj pristanak do poslednjeg trenutka – a to je trenutak u kom presuda kojom sud konstatuje nagodbu postane pravnosnažna.
Mirenje
Cilj mirenja jeste da se obezbedi opstanak braka. Postupak se odvija kroz razgovore kojima, pored supružnika, prisustvuje sudija ili stručnjak Centra za socijalni rad; prisustvo advokata nije dozvoljeno.
Mirenje može da traje najduže dva meseca od dostavljanja tužbe sudu. Ako se u tom roku supružnici pomire, postupak razvoda se obustavlja.
Nagodba
Ako supružnici ne žele da se pomire, sud će pokrenuti drugu fazu posredovanja – nagodbu – kako bi im pomogao da se dogovore oko tri ključna pitanja: deca, izdržavanje, imovina.
Nagodbu čini serija razgovora u kojoj sud ili stručnjaci Centra za socijalni rad posreduju između supružnika. Za razliku od postupka mirenja, u ovom slučaju na razgovore se pozivaju i njihovi advokati.
Postupak nagodbe traje najviše dva meseca. Ako supružnici uspeju da se nagode, sud će to konstatovati pravnosnažnom presudom, čime se cela stvar završava; ako ne ostvare nagodbu, sud diže ruke od posredovanja i zakazuje suđenje.
Oceni članak!