Postupak se pokreće podnošenjem zahteva za sklapanje braka matičaru u bilo kojoj opštini u zemlji. To se obično čini usmeno (mada, ako baš želite da se držite formalnosti, možete to učiniti i u pisanoj formi), a matičar o zahtevu sačinjava zapisnik.
Uz zahtev, potrebno je priložiti:
dokaz o uplati administrativne takse, ili novac da se taksa uplati na licu mesta. Postoji razlika u iznosu takse u zavisnosti od toga da li ste se odlučili da se venčate u prostorijama opštine ili će matičar morati da “izlazi na teren”.
lične karte – na uvid,
izvode iz matične knjige rođenih, ne starije od šest meseci,
uverenja o državljanstvu, ne starija od šest meseci,
Osobe koje se venčavaju u opštini u kojoj su rođene ne moraju da prilažu izvod iz matične knjige, niti uverenje o državljanstvu.
Maloletni mladenci treba da pripreme i sudsko rešenje kojim se odobrava zaključenje braka pre punoletstva.
Ako je neko od budućih supružnika već bio u braku, biće mu potreban i venčani list iz prethodnog braka i presuda o razvodu, ili – ako je brak prestao smrću jednog supružnika – izvod iz matične knjige umrlih.
Prihvatanje/odbijanje zahteva
Kada matičar utvrdi da su uslovi za sklapanje braka ispunjeni, u dogovoru sa mladencima odrediće dan venčanja.
Ukoliko se ispostavi da nisu ispunjeni svi uslovi, matičar će to saopštiti usmeno; na zahtev, dužan je da u roku od osam dana donese i pisano rešenje o odbijanju zahteva za sklapanje braka. Protiv ovog rešenja moguće je podneti žalbu Ministarstvu rada i socijalne politike, i to u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.
Venčanje
Zakon opisuje venčanje kao javan i svečan čin, koji se vrši u prostoriji posebno predviđenoj za tu namenu. Matičar može dozvoliti da se brak sklopi i na drugom mestu, ako se obezbede uslovi u pogledu svečanog izgleda prostorije i ako se time ne vređa dostojanstvo čina sklapanja braka.
Zakon ne precizira maksimalni broj prisutnih, ali vrlo je jasan oko minimuma: venčanju moraju da prisustvuju budući supružnici, dva svedoka i matičar. Ako se dogodi da se neko od supružnika ne pojavi u zakazano vreme, a da odsustvo nije opravdao, matičar će konstatovati da su supružnici odustali od venčanja.
No, pretpostavimo da je sve u redu: matičar prvo utvrđuje identitet prisutnih uvidom u njihove lične karte, i konstatuje da su uslovi za zaključenje braka ispunjeni. Ako nema prigovora na izveštaj o ispunjenju tih uslova, on upoznaje mladence sa pravima i dužnostima u braku, a zatim ih pita, poimence, da li slobodno pristaju da sklope brak sa onim drugim. Ako su izjave potvrdne, brak se proglašava sklopljenim, a potom se supružnici izjašnjavaju o budućim prezimenima. Formalnostima se bliži kraj: matičar upisuje sklopljeni brak u matičnu knjigu venčanih i matičnu knjigu rođenih za oba supružnika, mladenci potvrđuju upis potpisima, nakon čega im matičar uručuje izvod iz matične knjige venčanih. Ostala je samo – svadba.
Venčanje preko punomoćnika
U slučaju „naročito opravdanih razloga“, brak se može sklopiti i u prisustvu samo jednog budućeg supružnika i punomoćnika drugog. Punomoćje izdaje opštinska uprava, i ono mora biti overeno i izdato isključivo radi sklapanja braka.
Žalbu protiv rešenja o odbijanju zahteva za sklapanje braka preko punomoćnika podnosioci zahteva mogu podneti Ministarstvu za rad i socijalnu politiku u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.
Promena prezimena
Uprkos raširenom verovanju da žena mora da uzme muževljevo prezime – promena prezimena prilikom stupanja u brak jeste samo njeno pravo, ne i obaveza. Zapravo, u igri su sve opcije: muž može uzeti ženino prezime, ona može uzeti njegovo, oboje mogu zadržati svoja – kao što mogu i da sopstvenom prezimenu dodaju prezime supružnika.
Postupak sklapanja braka
Postupak se pokreće podnošenjem zahteva za sklapanje braka matičaru u bilo kojoj opštini u zemlji. To se obično čini usmeno (mada, ako baš želite da se držite formalnosti, možete to učiniti i u pisanoj formi), a matičar o zahtevu sačinjava zapisnik.
Uz zahtev, potrebno je priložiti:
Osobe koje se venčavaju u opštini u kojoj su rođene ne moraju da prilažu izvod iz matične knjige, niti uverenje o državljanstvu.
Maloletni mladenci treba da pripreme i sudsko rešenje kojim se odobrava zaključenje braka pre punoletstva.
Ako je neko od budućih supružnika već bio u braku, biće mu potreban i venčani list iz prethodnog braka i presuda o razvodu, ili – ako je brak prestao smrću jednog supružnika – izvod iz matične knjige umrlih.
Prihvatanje/odbijanje zahteva
Kada matičar utvrdi da su uslovi za sklapanje braka ispunjeni, u dogovoru sa mladencima odrediće dan venčanja.
Ukoliko se ispostavi da nisu ispunjeni svi uslovi, matičar će to saopštiti usmeno; na zahtev, dužan je da u roku od osam dana donese i pisano rešenje o odbijanju zahteva za sklapanje braka. Protiv ovog rešenja moguće je podneti žalbu Ministarstvu rada i socijalne politike, i to u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.
Venčanje
Zakon opisuje venčanje kao javan i svečan čin, koji se vrši u prostoriji posebno predviđenoj za tu namenu. Matičar može dozvoliti da se brak sklopi i na drugom mestu, ako se obezbede uslovi u pogledu svečanog izgleda prostorije i ako se time ne vređa dostojanstvo čina sklapanja braka.
Zakon ne precizira maksimalni broj prisutnih, ali vrlo je jasan oko minimuma: venčanju moraju da prisustvuju budući supružnici, dva svedoka i matičar. Ako se dogodi da se neko od supružnika ne pojavi u zakazano vreme, a da odsustvo nije opravdao, matičar će konstatovati da su supružnici odustali od venčanja.
No, pretpostavimo da je sve u redu: matičar prvo utvrđuje identitet prisutnih uvidom u njihove lične karte, i konstatuje da su uslovi za zaključenje braka ispunjeni. Ako nema prigovora na izveštaj o ispunjenju tih uslova, on upoznaje mladence sa pravima i dužnostima u braku, a zatim ih pita, poimence, da li slobodno pristaju da sklope brak sa onim drugim. Ako su izjave potvrdne, brak se proglašava sklopljenim, a potom se supružnici izjašnjavaju o budućim prezimenima. Formalnostima se bliži kraj: matičar upisuje sklopljeni brak u matičnu knjigu venčanih i matičnu knjigu rođenih za oba supružnika, mladenci potvrđuju upis potpisima, nakon čega im matičar uručuje izvod iz matične knjige venčanih. Ostala je samo – svadba.
Venčanje preko punomoćnika
U slučaju „naročito opravdanih razloga“, brak se može sklopiti i u prisustvu samo jednog budućeg supružnika i punomoćnika drugog. Punomoćje izdaje opštinska uprava, i ono mora biti overeno i izdato isključivo radi sklapanja braka.
Žalbu protiv rešenja o odbijanju zahteva za sklapanje braka preko punomoćnika podnosioci zahteva mogu podneti Ministarstvu za rad i socijalnu politiku u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.
Promena prezimena
Uprkos raširenom verovanju da žena mora da uzme muževljevo prezime – promena prezimena prilikom stupanja u brak jeste samo njeno pravo, ne i obaveza. Zapravo, u igri su sve opcije: muž može uzeti ženino prezime, ona može uzeti njegovo, oboje mogu zadržati svoja – kao što mogu i da sopstvenom prezimenu dodaju prezime supružnika.
Oceni članak!