Stan ili kuća u kojoj živiš možda nije u tvom vlasništvu, ali to ne znači da ne uživaš pravo na nepovredivost stana. Po ustavu naše zemlje, u njega ne može ući niko ko za to nema dozvolu onih koji u stanu zakonito žive (vlasnika, zakupca ili podzakupca) ili pismenu odluku suda.
Kršenje ovog načela smatra se krivičnim delom: „ko neovlašćeno prodre u tuđ stan ili tuđe zatvorene prostore ili se na zahtev ovlašćenog lica iz tog stana ili prostora ne udalji, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine“. U slučaju da je počinilac krivičnog dela službeno lice (na primer, policajac), kazna može iznositi i do tri godine zatvora. Ovo, ipak, treba razlikovati od bespravnog useljenja: u prvoj situaciji, kažnjava se sam ulazak (ili odbijanje da se prostorije napuste), a u drugoj – ulazak u nečiji stan ili druge prostorije sa namerom da se u njima trajno naseli.
No, da se vratimo na nepovredivost stana: u izuzetnim okolnostima, službena lica mogu da uđu u stan i bez sudske odluke – na primer, ako držalac stana to zatraži, ako neko zove u pomoć ili ako se na taj način može otkloniti „neposredna i ozbiljna“ opasnost po ljude ili imovinu (recimo, u stanu je izbio požar). Takođe, to mogu da urade i ako sumnjaju da je unutra u toku izvršenje krivičnog dela (pa je upad opravdan „neposrednim lišenjem slobode učinioca“), ili radi izvršenja odluke suda o pritvaranju ili dovođenju osobe koja je za neko delo već okrivljena.
Nepovredivost stana
Stan ili kuća u kojoj živiš možda nije u tvom vlasništvu, ali to ne znači da ne uživaš pravo na nepovredivost stana. Po ustavu naše zemlje, u njega ne može ući niko ko za to nema dozvolu onih koji u stanu zakonito žive (vlasnika, zakupca ili podzakupca) ili pismenu odluku suda.
Kršenje ovog načela smatra se krivičnim delom: „ko neovlašćeno prodre u tuđ stan ili tuđe zatvorene prostore ili se na zahtev ovlašćenog lica iz tog stana ili prostora ne udalji, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine“. U slučaju da je počinilac krivičnog dela službeno lice (na primer, policajac), kazna može iznositi i do tri godine zatvora. Ovo, ipak, treba razlikovati od bespravnog useljenja: u prvoj situaciji, kažnjava se sam ulazak (ili odbijanje da se prostorije napuste), a u drugoj – ulazak u nečiji stan ili druge prostorije sa namerom da se u njima trajno naseli.
No, da se vratimo na nepovredivost stana: u izuzetnim okolnostima, službena lica mogu da uđu u stan i bez sudske odluke – na primer, ako držalac stana to zatraži, ako neko zove u pomoć ili ako se na taj način može otkloniti „neposredna i ozbiljna“ opasnost po ljude ili imovinu (recimo, u stanu je izbio požar). Takođe, to mogu da urade i ako sumnjaju da je unutra u toku izvršenje krivičnog dela (pa je upad opravdan „neposrednim lišenjem slobode učinioca“), ili radi izvršenja odluke suda o pritvaranju ili dovođenju osobe koja je za neko delo već okrivljena.
Oceni članak!